MIROVINE – Crne prognoze Ekonomskog instituta o budućim mirovinama u Hrvatskoj

Hoćemo li biti mirovinski „fenjeraši“ u EU?

piše: Željko Šemper - član predsjedništva HSU-a 

Počekom srpnja u jednom hrvatskom dnevniku objavljen je razgovor s Danijelom Nestićem, višim znanstvenim suradnikom na zagrebačkom Ekonomskom institutu, koji se duže vrijeme bavi i mirovinskim sustavom. Nedavno sam prisustvovao jednom okruglom stolu, na kojem je Nestić kao voditelj projekta prezentirao „Moguće mjere za ostvarenje primjerenih starosnih mirovina u RH“ s projekcijom mirovina do sredine ovog stoljeća. Nakon prezentacije održana je sveobuhvatna rasprava o svim problema mirovinskog sustava u Hrvatskoj, a konačni prijedlozi mjera biti će prezentirani hrvatskoj javnosti krajem rujna. Kao jedan od većih problema označen je omjer umirovljenika i zaposlenika koji u Hrvatskoj iznosi 124 radnika na 100 umirovljenika, a samo nešto bolja je situacija u bogatijim državama EU. Tako u Njemačkoj u javnom mirovinskom sustavu 160 radnika radi za 100 umirovljenika, u Austriji oko 150, Francuskoj 160, a u Sloveniji 130, samo nešto bolje nego kod nas.

Prema podacima Eurostata za 2010. godinu Hrvatska od svih zemalja EU ima najnižu stopu zaposlenosti, gdje u dobi od 15 do 64 godine samo je 55 posto osoba zaposlenih. Osim toga u našem mirovinskom sustavu ima oko 35 posto umirovljenika koji su mlađi od 65 godina, a uz to ima i oko 177 tisuća privilegiranih mirovina. Sve više problema mirovinskom sustavu zadaju demografska kretanja, ne samo kod nas, jer sve je više starijeg stanovništva. Činjenica je da se sve duže živi, pa se i mirovine duže isplaćuju, što dodatno opterećuje mirovinske fondove. Pogledamo li u daleku i bližu prošlost u doba Rimskog carstva ljudi su u prosjeku živjeli 22 godine, a polovicom 19. stoljeća životni vijek na Zapadu iznosio je 45 godina. Očekivana životna dob u Hrvatskoj se u 30 proteklih godina povećala za sedam godina, odnosno svakih 10 godina poraste za oko dvije godine.

Nestićeve prognoze o kretanju budućih mirovina u Hrvatskoj nikako neće oduševiti buduće umirovljenike, jer će biti nužne reforme. I novi umirovljenici na svojim leđima osjetili su što znače reforme i novi zakoni, baš kao i umirovljeni članovi 2. stupa. Sadašnjim radnicima bar se danas, dok još nije kasno, govori kako i sami moraju učiniti nešto za svoju starost, iako se njima čini da su premladi da razmišljaju o budućoj mirovini. Prema stalnoj metodologiji koju koristi Europska komisija uspoređuje se visina prve mirovine u odnosu na posljednju plaću. Danas „idealni“ hrvatski umirovljenik koji je radio 40 godina, imao prosječnu plaću i otišao u starosnu mirovinu s navršenih 65 godina, može očekivati mirovinu od približno 55 posto svoje zadnje plaće. Pretpostavka je da je bio osiguran samo u 1. stupu, a taj omjer je sada među najlošijim u EU, jer samo Cipar, Bugarska, Rumunjska i Estonija imaju niži omjer. Ista takva osoba koja bi se danas zaposlila, a u mirovinu otišla 2051. može očekivati mirovinu u visini od 39 posto svoje zadnje plaće. Zanimljivo je da najbolji omjer mirovine i plaće ima Grčka koja ima vrlo „labave“ uvjete umirovljenja, gdje malo osoba ide u mirovinu s 40 godina staža i 65 godina života. Oni koji to ostvare nagrađeni su s mirovinom većom od svoje plaće. Danas smo svjedoci paradoksa: prosječna mirovina u Grčkoj iznosi 1.600 eura, a spašavati ju, uz ostale države EU, mora i Slovenija gdje prosječna mirovina iznosi 600 eura. Da je članica EU i Hrvatska bi s prosječnom mirovinom od 300 eura sanirala grčki gospodarski kolaps.

Izumitelji hrvatske mirovinske reforme iz 1998. godine imali su „strašan“ scenarij. Po njemu danas bi svi umirovljenici bili oko 33 posto prosječne plaće i mirovinski sustav bi bio održiv, ali kako kažu uvaženi ekonomisti, „da nije politika umiješala svoje prste“. Njihova briga bila je kakve će mirovine imati oni koji će u mirovinu iz 2. stupa u 2037. godini, a svi ostali bili bi „žrtvovani“. A što je politika učinila? Hrvatska stranka umirovljenika uz podršku udruga umirovljenika izborila je obeštećenje od 11,5 milijardi kuna, a putem dodatka „100 kn + 6%“, povećanjem mirovina od 0,5 – 20 posto i Zakonom o dodatku od četiri do 27 posto svake godine izborila ispravak nepravdi od 4,8 milijardi kuna. Kako Nestić kaže, da bi mirovine bile primjerenije to znači: veći proračunski izdatak, duži radni vijek ili povećanje stope doprinosa, a kako se čini morati će se djelovati u sva tri područja paralelno. A svi mi dobro znamo da je rješenje problema uglavnom izvan mirovinskog sustava: u zapošljavanju, proizvodnji, rastu izvoza i BDP-a, sveopćoj korupciji……